Privredna komora Crne Gore, u saradnji sa ekspertskim timom Parpounas Sustainabilty Consultants LTD, a uz finansijsku podršku kompanija Coca-Cola HBC Crna Gora, Knjaz Miloš Montenegro i Industrije piva i sokova Trebjesa, izradila je Studiju o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom u Crnoj Gori koja je predstavljena 31. januara, uz učešće i veliko interesovanje predstavnika državnih i lokalnih institucija, privrede, nevladinog sektora i medija.

Studija je izrađena sa ciljem da se analizira stanje upravljanja ambalažnim otpadom u Crnoj Gori i daju preporuke i predlozi rješenja za postepeno uvođenje šeme proširene odgovornosti proizvođača (EPR), sa mogućnošću daljeg proširenja Sistema upravljanja ambalažnim otpadom.

Imajući u vidu važnost rješavanja pitanja ambalažnog otpada, Studija donosi analizu trenutne situacije, i predlaže optimalna rješenja prilagođena potrebama crnogorskog tržišta. Studijom se predlaže postepeno uvođenje šeme proširene odgovornosti proizvođača (EPR), sa mogućnošću daljeg proširenja sistema upravljanja ambalažnim otpadom. EPR je od 2000. godine obavezan u svim zemljama Evropske unije, a u različitim formama primjenjuje se u preko 150 zemalja, omogućavajući ostvarenje izuzetno visokih stopa reciklaže.

Predsjednica Privredne komore Nina Drakić istakla je suštinsku važnost da Vlada kreira podsticajno okruženje za implementaciju sistema upravljanja ambalažnim otpadom i pruži optimalne mjere podrške za njegovo adekvatno funkcionisanje, koje svakako podrazumjeva naročito blisku saradnju države i privrede.

– To znači da je uključivanje predstavnika privrede u izradu novog regulatornog okvira koji prati relevantnu EU legislativu, kao i implementacija preporuka i modela iz Studije i kreiranje sistemske simbioze i dugoročnog partnerstva privrede kao nosioca, s jedne strane, i donosilaca odluka kao regulatora na tržištu, s druge strane, izuzetno važno za trajno rješavanje problema zbrinjavanja otpada u Crnoj Gori – rekla je predsjednica Drakić.

Ističe da je za trajno rješavanje problema zbrinjavanja otpada u Crnoj Gori izuzetno važno uključivanje predstavnika privrede u izradu novog regulatornog okvira koji prati relevantnu EU legislativu, implementacija preporuka i modela iz Studije, te kreiranje sistemske simbioze i dugoročnog partnerstva privrede i donosilaca odluka (regulatora) u ovoj oblasti.

– Smatramo da bi bilo od posebnog značaja pripremiti programe subvencija za ulaganja u novu infrastrukturu i promovisanje koncepta Produžene odgovornosti proizvođača svim relevantnim akterima. Paralelno sa navedenim, privatni sektor u Crnoj Gori takođe treba da se pripremi za njegovu primjenu, te konsultuje i ojača saradnju sa lokalnim vlastima i preduzećima koja posluju sa otpadom u zemlji, kako bi se ovaj sistem adekvatno razvijao – zaključuje ona.

‍

‍

Kemal Grbović, v.d. direktora Direktorata za ekologiju i klimatske promjene istakao je da je oblast upravljanja otpadom veoma kompleksna, te da su u državama EU direktive koje je uređuju prepoznate kao „teške“.

– Direktive su „teške“ u svakom smislu, tehničko, tehnološkom, finansijskom, infrastrukturnom i dr. Veoma zahtjevne ciljeve iz EU direktiva u značajnoj mjeri prenijeli smo u naše zakonodavstvo. U tom smislu posebno zahtjevno je upravljanje ambalažnim otpadom i zbog zbog toga nam je interesantno čuti iskustva drugih država, pogotovo iskustva država članica Evropske unije – kazao je Grbović.

Prema njegovim riječima, ova oblast se može urediti u svim segmentima kako treba, ali ako građani odlažu otpad tamo gdje ne treba, percepcija je kao da institucije sistema nijesu posvećene u dovoljnoj mjeri. Zato je, kaže on, veoma bitno unapređenje inspekcijskog nadzora.

– Predlogom zakona o upravljanju otpadom, čije je donošenje planirano za II kvartal ove godine, predviđeno je formiranje inspekcije na nivou države, čiji će osnovni zadatak biti da vrši kontrolu implementacije lokalnih planova upravljanja komunalnim otpadom – najavio je Grbović.

‍

‍

Kirjakos Parpunas, izvršni direktor kompanije Parpounas Sustainabilty Consultants, predstavio je glavne rezultate studije i pojasnio koncept proširene odgovornosti.

EPR proizilazi iz principa „zagađivač plaća”, a podrazumijeva finansijsku i operativnu odgovornost proizvođača za upravljanje otpadom koji nastaje nakon što potrošač upotrijebi proizvod. Riječ je o veoma složenom konceptu, koji zahtijeva saradnju brojnih aktera iz javnog i privatnog sektora, kao i građana. EPR podržava modernizaciju sektora upravljanja otpadom, olakšava postizanje visokih stopa reciklaže, promoviše nove i ekološki prihvatljivije proizvode i pomaže zemljama da svedu na minimum svoje emisije gasova sa efektom staklene bašte

– Prelazak na EPR sa tradicionalnog načina bavljenja otpadom nije jednostavan proces, čemu u prilog najbolje govori iskustvo 10 država, među kojima i Grčke, koje su 2004. godine pridružile EU, a nijesu imale potrebnu infrastrukturu i morale su da se brzo prilagode evropskim zahtjevima u ovoj oblasti. Da bi se to postiglo potrebna je posvećenost i sinhronizovano planiranje sa privredom, što je jedna od najvažnijih aktivnosti koja predstoji Crnoj Gori. Vaša namjera da uključite privredu u uspostavljanje EPR je izuzetno važna za prelazak na cirkularnu ekonomiju, te postizanje ciljeva dekarbonizacije – rekao je Parpunas.

Prema njegovim riječima, EPR pokreće neophodna ulaganja u infrastrukturu, podstiče odvojeno sakupljanje otpada i recikliranje, pomaže državi da ostvari ciljne vrijednosti u pogledu reciklaže i obezbjeđuje saradnju građana kroz kampanju za podizanje nivoa svijesti. On značajno doprinosi modernizovanju upravljanja otpadom u državi, smanjuje odlaganje na deponije tako što pruža opcije za upravljanje otpadom koje spadaju u više nivoe hijerarhije otpada (smanjenje-ponovna upotreba-recikliranje), kao i negativne efekte po javno zdravlje i životnu sredinu.

– Konkretno, predloženi PRO će tokom prvih pet godina postojanja reciklirati 68.650 tona ambalaže. To je ekvivalentno smanjenju od preko 59.000 tona emisija CO₂ i uklanjanju 154.700 automobila sa puteva u Crnoj Gori. Otvoriće se do 500 novih radnih mjesta – kazao je prezenter.

Tokom diskusije, predstavnici privrede su između ostalog istakli neophodnost konsenzusa o pravcu razvoja komunalne privrede i većeg investiranja u ovu oblast. Ocjenjuju neophodnost informisanja i edukovanja građana o upravljanju ambalažnim otpadom, te širenja svijesti kod proizvođača da ambalaža treba da u određenom procentu sadrži recikliranu plastiku.

Moderatorka skupa bila je Milena Rmuš, sekretarka Koordinacionog odbora za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine.

‍

‍

Zaključci i preporuke Studije:

Najprikladniji model za Crnu Goru bio bi sistem EPR sa sakupljanjem tri frakcije otpada, i to lake ambalaže, papira i stakla, za koje se koriste zasebni zvonasti kontejneri. Takav scenario obezbjedio bi bi i ostvarivanje zacrtanih ciljnih vrijednosti za reciiklažu i promovisao bolji kvalitet sakupljenog materijala, a istovremeno doprinosi i uspješnoj cirkularnosti materijala i promovisanju cirkularne ekonomije. U slučaju pojave početnih problema sa postavljanjem različitih kontejnera u gradovima, predlaže se, kao alternativna opcija, sakupljanje dvije frakcije – jedan zvonasti kontejner za papir i laku ambalažu, a drugi za staklo. Taj model je jednostavniji, podrazumijeva manje obilazaka radi pražnjenja kontejnera i mogao bi da očuva zadovoljavajući kvalitet materijala ako bi sortirne stanice bile prilagođene za sortiranje navedenih frakcija. U budućnosti, ukoliko se donese odluka o uvođenju sistema depozita za ambalažu za pića koji bi bio komplementaran sa EPR-om, poželjni scenario bi podrazumijevao da PRO sakuplja dvije frakcije ambalaže – jedan kontejner za laku ambalažu i papir, a drugi za staklo.

Ključne preporuke za djelotvoran sistem za upravljanje ambalažnim otpadom u Crnoj Gori: tačno, blagovremeno i dosljedno prenošenje principa EU koji se tiču ambalažnog otpada u domaće zakonodavstvo; odrediti realne ciljne vrijednosti u pogledu obima ili rokova ili oboje; odrediti realne rokove za primjenu sistema EPR, pri čemu bi za razvijanje odgovarajućeg ekosistema za EPR bile potrebne dvije do tri godine; adekvatno sprovođenje zakona i monitoring, kao i nadgledanje djelotvornosti šeme EPR; pažljiva analiza stepena zrelosti tržišta i djelotvornosti šeme EPR prije donošenja odluke da se primijeni sistem depozita; uspostaviti i održavati centralni sistem za upravljanje podacima o ambalaži u svrhu mapiranja i upravljanja tokovima ambalažnog otpada; kreirati finansijske podsticaje kako bi se podržala primjena EPR, poput većih cijena odlaganja na deponije, zabrane odlaganja nekih komponenti na deponije, šema „plati koliko baciš” itd; stvoriti jednake uslove za poslovanje svih aktera u sklopu date industrije; integrisati neformalni sektor u poslove upravljanja otpadom u sklopu novih šema EPR; pažljivo analizirati stepen zrelosti tržišta i djelotvornost šeme EPR nakon što bude u potpunosti uspostavljena i funkcionalna, prije donošenja odluke o primjeni sistema depozita. Prvi korak bi trebalo da bude studija održivosti za sistem depozita, a sve izmjene zakonodavstva trebalo bi pripremiti u tijesnoj saradnji sa industrijom pića koja je nosilac obaveza.

‍